Thursday, November 23, 2006

Motorno pile

Nedelja je počela savršeno, al njen kraj polako počinje da liči na horrrorrr film.
Sve češće dobijam želju da uzmem chainsaw i krenem da jurim kolege sa zloslutnim cerekom koji ću samo ja da čujem. Oni će, kao poslednju stvar u svojim životima da čuju moju motornu pilu, jel'te.

Bože, kakva kovanica.

Radi se o tome da smo malo u frci. Ima puno posla, al to nije strašno. Puno posla je dobro, jer onda ne razmišljam, već samo zvrndam čekajući tup osećaj slobode i sreće koji nastupi kad skinem poso s vrata.

Radi se o tome da radim sa gomilom nekog sveta, tačnije nekim ljudima, za koji ne znam kako su osnovnu školu završili. Al ne zbog elementarnog opšteg neobrazovanja, već zbog svetonazora i anti-logike kojom se vode u poslu, pa valjda i u životu.

U svakom poslu mora da postoji neka podela dužnosti, hijerarhija, o r g a n i z a c i j a...
Ne i kod nas. Kod nas sve može.
Direktor će oterati sve najbolje ljude, jer ne zna da ih prepozna i da im veruje da su dobri. O nagradama da ne govorim. Nagrada je posao, sam po sebi. Najbolji odlaze tražeći bolje poslove.
Mesto najboljih će prvo doći provereni, koji će zajebati sve tekovine najboljih, tripujući neke svoje paranoje i komplekse iz rookie poslova i srednje škole, kada niko nije hteo da priča sa njima, što deluje pogubno na radni moral ostalih. I provereni odlaze, tražeći manje posla. A i niko u firmi nije pričao sa njima poslednja dva meseca.
Mesto proverenih, dolaze rizični. Ne zna se ništa o njima, al njihovo prezime i školovanje u inostranstvu obećavaju vanredne stručnjake za vladanje vanrednim sranjem u koje je posao upao. Naravno da rodoslov ne pomaže uvek, to zna svaki odgajivač pasa. I bulterijer može da ima karakter baseta. I to svi u firmi vide. Al ne i čivava koja vodi posao...
Mesto rizičnih, koji su dobili otkaz posle nekoliko fantastičnih izleta u budalaštinu, dolaze Lone Rangeri. To su posebni ljudi koji veruju da će sami najbolje da urade sve, jer su u prošloj firmi sve morali da rade sami. Nije bitno što je delatnost kojom se bave sazdana na svetim principima timskog rada, i što su silni ljudi okilavili pišući knjige, a drugi oćoraveli čitajući iste... ne, oni veruju svom mišljenju koje je ispravno ko rečenica onog sveštenika koji je neposredno pred istorijski let braće Rajt dalekosežno primetio za novine: "da je Bog hteo da ljudi lete, dao bi im krila".

Elem, trenutno u firmi poslujem sa a) menađerom koji je vrhunski kreativan a i ima besprekoran ukus a) menađerom koji bi sam dizajniro' da ima ilustrator na kompu b) dizajnerom koji bi sam dizajniro' a i piso', al nema vremena za pisanje, al svejedno ima ideju šta tu treba da piše.

To su ti živahni.

Ostali zombiji idu u ovoj podeli.
5 relikta čovečnosti, među kojima sam i skromna ja, koji su danas izjavili, "prso/sla sam", nezavisno jedno od četvrtog. Peti je ćutao, al on je takav. Njih neću piliti...
3 primerka koja su došla da se udaju. Sva tri su vrhunski ambiciozna do prve prave treske sa perspektivnim mužjakom. I spermij će pasti! Najveći radni napor je odabrati outfit i mečing šminku tog dana. Na poslu izgledati lepo i biti vredan - fanatično lupati tastaturu, kontrolisati štikli, pozajmljivati parfem i praviti najgluplje greške.
'klijent mi je tražio neki TIF, ne znam da li tebi to nešto znači, jer meni ne znači ništa... (grleni, zavodljivi smehhh)'
PS. najveći problem u vezi njih je što stalno moraš biti na oprezu, glupost je nekad prikrivena suludim hitnim zadacima, koje mogu same da obave, al im nije palo na pamet...
2 mrtva koji zavlače čovečne.
I još nekoliko nesvrstanih. Nit smrde, nit mirišu.
Njih ću sve da cepam!

Elem, ne podnosim glupost. Svi mi živimo u svojim koordinatnim sistemima, al bilo bi dobro da delimo makar neki poslovni. A mi to vrlo uspešno ne radimo.

Znači, brrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrm.....
hihihihihhhhiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii (subjektivno)
arlau, skkkviiik, neeemoj meeene, ja sam dobraaaa......
brrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrm, brm....
čivava bamboocha!
(trimovanje kolega)

Sjajne izreke. Preporučam Tomasa Alvu Edisona.
Naravno da sam prvo konsultovala Teslu, al nije lajao.
Al zato Edison jeste.
Kvotiram - "Telo je ono što služi da nosi mozak."
Ili Mark Tven
"U raj se ide zbog klime, a u pakao zbog društva."
Evo i treće, treća sreća, nadam se u smislu posla -
The natural rhythm of human life is routine punctuated by orgies.

Aldous Huxley

1 comment:

etotako said...

E ne mrem dva put da kažem isto a mrzi me na ctrl c i v.
Ali salve smeha. Da :) isto