Sunday, November 05, 2006

Sisters are doing it

Džavo na radu nosi Pradu.
Džavo nosi Prdu. Ili Džavo nosi bradu.

Film inspirativnog naziva i sa još više inspirišućim grafičkim rešenjem plakata - crvena ženska dugoštikla cipela sa malim trozupcem 'mesto flekice, sa inspirišućim trejlerom koji se besomučno vrti na svim domaćim televizijama, u kojem se obaveštavate o sižeu i neverovatno komplikovanom zapletu inspirišuće priče (Meril Strip je šefica modnog časopisa i maltretira novu asistentkinju, dok ova ne počne da se oblači lepo i ponaša zlo), mi nije podigo ni obrvu ni pritisak, nit me zainteresovao za interesantnog sebe.
Ali moju šeficu jeste.
Pa sam ga, u osmomartovskoj konstelaciji "skoro svih žena iz firme", po direktivi, išla da ga gledam. Nagrada, zabava, učenje, druženje, zajedništvo, teambuilding.
Kako odbiti tako suptilan poziv petkom uveče? Sjajnu ideju za nagrađivanje zaposlenih ženskinja?
Jedna koleginica je pokušala sa obrazloženjem da je već gledala film. Odgovor je bio - i ja sam. Moraš da dođeš.
Il ćeš brati cveće, il te biti neće. Džavo bi voleo da nosi Pradu.
Bog je poslo minus i mećavu na veče naše zabave, a Coca cola light, Opel i Nescafe svoje promotere. Prvo te dočeka kordon kretenuša obučenih u bele outfitiće koje ispaljuju parole i aplaudiraju, onda naletiš na kreature koji izigravanju C'mon maskote, pa pored tebe prođe lik sa neskafe gajdama za točenje kafe. U daljini, pravi vašar - vrte se točkovi sa uveličanim ruževima (za gornje usne) i donose sreću posetiteljkama, dok iste srču drugu Coca colu light, koju su dobile za džaba, ako su kupile prvu. Sve to u opšte rasprostirućem oblaku pomešanih parfema.
Jer, neuobičajeno dobar i interesantan ženski film je okupio probranu žensku publiku u krznima, prada čarapama i šeširima za zbunjivanje koka. Trendeseterke su ispuzale iz spa centara, solarijuma i ženskih hihotanja uz zeleni čaj sa miso supicom serviranim na duplom lokvanju. Da dođu, vide i budu viđene. L'Oreal Cinemania u Sava centru.

Film je režirao lik koji je režirao neke epizode Seks i grada. Film je očekivan i dosadan. Šefica iz pakla je malo dete naspram regionalnih tranzicionih biatcha. Ona suptilno psihički maltretira svoje zaposlene, postavlja nemoguće zahteve i govori tiho. Ove naše rade mnogo više i to jako glasno.
Al, sve bitne scene su u trejleru. Između tih scena, imate muzičke scene, gde je glavna junakinja srećna ili depresivna ili se presvlači ili se šeta njujorkom sa mnogim kesama.
Mislim, sve je tako nategnuto. Eksplikacija značaja modne industrije za dobrobit celog sveta na primeru plavog džempera kog naša naivna junakinja nosi - ti verovatno ne znaš da je 2002. XXX dizajniro kolekciju u toj plavoj, pa je sledeće godine još jedan, pa je odatle krenula moda i konfekcija... mnogi ljudi su radili/dobili poslove, pare/ pa je to došlo u tu jadnu radnju u kojoj is ga kupila... elem, ljudi u ovoj prostoriji su izabrali, napravili, odabrali taj džemper za tebe...

Kako duboko i povezano! Svet se vrti zbog Fashion TV-ja!

Al dobro, bitnija mi je očajna gluma, režija i priča. En Hatavej je ladno mogla da ćuti sve vreme, i tako samo gleda tim manje našminkanim (na početku filma) i više našminkanim (na kraju) očima. Meril Strip jednostavno nije dovoljno zla.
Režija je već spomenuta, ceo film je objašnjen na opening sekvenci - naša junakinja se sprema za posao, a uz nju još 4 bezglave djevojke. Naša pere zube i gleda se u ogledalo, ove 4 oblače tange i štikle u različitim bojama.

Ok, žene su lepe i zle. Coca cola obična ima 4 kocke šećera, a light nema šećera. Šefica nije bitch jer joj se nasmeši brk na kraju filma. Naša junakinja bira svoj prethodni, al sada poboljšani život, i mnogo je naučila iz iskustva. A i videla je Pariz, sveti gral modne industrije, i najizprostituisaniji grad na svetu.
San svake normalne žene. Napaćenih srpskih pogotovo.

1 comment:

organizam said...

oce ti meni kazes da te se ne svidja kako ja provodim petkove vece? Ha? Ko je glavna riba, ha?