Saturday, January 13, 2007

Razgovor u Ejč Ar Agenciji

Mlada, inteletualno izgledajuća kokica. Sovica. Papir. Forma.

- Da Vam objasnim internu organizaciju kompanije... menadžer bla-bla, tim bla-bla, Vi ćete prvenstveno biti u timu bla-bla, ali ćete usko sarađivati sa...

Gleda me preko profesorskih cvika. Naučnički hladno zainteresovano.

Ja pokušavam da popijem gutljaj nes kafe. Problem je u tome što, kada razgovaram formalno sa naizgled samouverenim ljudima koji me naizgled procenjuju, zaboravim da dišem. Nedostatak kiseonika nekako deluje na moje vratne mišiće, pa mi se glava trese.
U tim momentima izgledam ko bolesni vrabac. Ludi vrabac. Kugla perja sa drhtavim kljunom.

Vidi, i krilce mi se trese.

Reko, diši. Budalo. I gledaj je u oči.

Spuštam šolju bez popijenog gutljaja, i fokusiram se na okvire cvika. Kreće akcija.

- Koji su vaši motivi...
- Koje su vaše prednosti...
- Kada kažete napredak, mislite...
- Opišite sebe kao profesionalca...
- Kao ličnost?
- Zašto želite ovaj posao?
- Kojom platom biste bili zadovoljni?

O, zašto se nisam spremila na text book pitanja? Zašto mi na pamet padaju samo loši odgovori? Radoznali profesionalac?! Sounds like glavna tračara u firmi! Konfuzna osoba?! Ne, nemoj to reći!!! Želim posao zbog para, hehehe, to se ja šalim, imam smisao za humor! Slušam sebe kako govorim činjenice koje zvuče kao najgore hvalisanje, a kada pokušam da spustim loptu, zvučim ko da se svađam sa sobom.
Svi primeri prošlog pisanja koje navodim su neki bezvezni. Moji najbolji radovi su staf za decu. Tužno otkriće.

Ona me gleda.
Samo me gleda.

E, sad, pitanje plate. Kažem svoju sadašnju. I vidim da se njoj zatrese glava. Brzi kosi ispodnaočarni pogled.

Kaže, ok, završili smo. Slobodno popite kafu. Reko, 'fala, jourtukajndmajlejdi.

Malo uzvratim pitanja, jer sam radoznala osoba i profesionalac. Ispadne da je cica psiholog, naravno, al friški.
Tu ja skontam da ona ima duplo manju platu od mene. Minimum.
I da nema pojma ni o poslu ni o ljudima.
Da ne zna šta znači stres. Ni podnošenje istog iz dana u dan.
A njen posao je da mene proceni.

Malo se postidim.
E, zemljo.

Malo se smejemo.
Krenem.

Namerno ostavljam gutljaj nes kafe.
To znači da mi nije bilo prijatno na razgovoru.

4 comments:

etotako said...

gutljaj kafe...razgovor nije prosao...jel...
to mi super sad :)

uvesti to kao pravilo!

organizam said...

eh, japi na usijanom limenom krovu. Ja sam vredan organizam, i hocu da radim!
- Je li? A koji je vas primarni motiv za ustanovljavanje te cinjenice? Da li su filolozi bolji od vas? A gde ste vi naucili da pisete? A kako vi sebe vidite...

eh, kao anti-japija na hot thin roofu.

lenka said...

kopirajter u raljama zzivota!

Anonymous said...

People should read this.