Saturday, April 14, 2007

Fešn retard

Ovih dana intenzivno razmišljam o make-overu. Posle obilaska dragulja u kruni Kmez Nihajlove u subotnjem šopoholičarskom smislu, razmišljam da unajmim nekog profesionalca da me odene.
Ili udene u odgovarajuće pakovanje.
Jel treba se malo nuditi okolo, kako mi je filozofski objašnjen moj dosadašnji niz bezuspešnih najamničkih pregovora, u poslovnom smislu.

Fešn retard je slaba definicija za mene. Treba nešto jače. Inače, tim sočnim komplimentom je jedna osoba u mojoj firmi počastila drugu. Nije mene, al mislim da nije jer sam ja u njenoj nomenklaturi u kategoriji fešn nedodirljivih, u 'indijske kaste' smislu.

Ta osoba što 'fešn osvešćuje' druge je u stanju da svaki dan nosi druge cipele. Zvaćemo je Imelda. Imelda je u stanju da svaki dan nosi druge jebene cipele, druge boje, životinje, stila al besprekorne izrade, a nije u stanju da skine fluorescentnu nalepnicu sa cenom iz pazuha štikle. Pa mi ponekad uspemo da vidimo da je dala trećinu neke plate za neki 'božanstveni' par hajhiild opančića.

Imelda voli i nove krpice. Njeni odmori se vrte oko europski modnih centara. Mislim, to nije godišnji odmor, već godišnji šoping. Pa onda obuče nešto prugasto. Kad ostavite bajaderu na sobnoj temperaturi neko vreme, pa se onako malo opusti i zasija ko hormonalno masna T-zona propupele omladinke, e, takvu satensku košuljicu fura.
I izgleda tres Kraš.

A ja bi da kupim nešto novo, al mi se ne da. Evo, pogledala sam. Zig-zagovala sam ko pijana muva između obećavajućih izloga Kmeza. Ulazila, pipala i zamišljala.

Plavo, roze. Neću. Militari neću. Mis siksti halucinacije neću. Neću spušteni prugasti struk. Neću šorc koji ima manje materijala od mojih regular gaća. Neću, o, neću baletanke. Ni rajf. Neću neduhovitu prežvakanu odeću. Maknite te leptire, vezove, cvetna polja, suncokrete i sunca. Neću krpaste suknje u slojevima i haljine inpirisane semiramidim vrtovima. I šarene kaiševe. I pelena košulje. I đins.

Hoću jednostavo, ravno, jednobojno ako može.
Hoću prugastu crveno-roze majicu.
Hoću odeću koja je od prirodnih materijala i koja može da se kombinuje. Neću da me svojim besprekornim fešn ukusom siluju sweat shop dizajneri trikotaže i Imelde koje naručuju robu po radnjama, i koje svaki put uvezu nešto što ni pijana ne bih obukla.

Još nisam na antidepresivima al ta odeća me svojim lažnim veseljem boja i oblika baca u iskušenje. Možda, ako krknem neki bens ili hors, shvatim da mogu da se obučem ko sav normalan svet.

Ili da potrošim ušteđevinu na unajmljivanje jedne sjajne kostimografkinje? Ništa od kola, onda...

6 comments:

Anonymous said...

lepo si opisao/napisao sve to, da, da...istina je to, dragi organizme.

Anonymous said...

Rajfovi su sad u modi?! Odo dasubijem...

Anonymous said...

ja ocu belu kosu s rusku kragnu (po definiciji). bez manzetni. bez karnera. bez statijaznamsta.
i da ne kosta
sto milijardi miliona necega!!!

organizam said...

Qqricu, samo lepo na ovom blogu. Anonimisu, rajfovi + mashnica ili masnica :) Etotakice, sta je kosa???

Anonymous said...

kosa - u brzokucajućem maniru bez prebacivanja na SR znači sledeće:

KOSA=KOŠA=KOŠULJA :)

organizam said...

Aha. Ima da nadjes etotaku. Sori, cico, mora da bude malo izvezena, iskrajcana i roze sa karnerima.