Friday, April 20, 2007

Prolećna priča

Došlo je proleće, miriše cveće...
...mirišu i ljudi.

Pošto sam visoko netolerantna životno trenutno, želim da se osvrnem na pojavu koju nećete naći u meteorološkim izveštajima domaćih medija.

Lepo vreme - visoke temperature - smrad u prevozu.

Da se razumemo, Beograd nije najmirišljaviji grad na svetu. Na putu prema poslu/gradu ne osetim miris zelenog niti mi behar uleće u kosu. Moj Beograd smrdi na izduvne gasove i prljavštinu. Lipe još nisu uskočile. (officer down, officer Lipa, come in! It's an emergency! Repeat...)

Tako da mi nos nije posebno osetljiv. Ali danas sam, uobičajeno, ušla u uobičajen gradski prevoz i umrla.

Živote moj, dva put san umraaa...

Smrdela su 2 muškarca i 1 žena. Oko mene. Jasno sam razlikovala pojedinačne smradove. Stariji muškarac (50ish) trenerka, patike, miris slatke kolonjske i užeglog znoja. Perut. Mlađi muškarac (20te) farmerice, sluške u ušima, miris truleži u kombinaciji sa odstojalim. Žena (40-50) građanski obučena, mirisala na kontejner.

U takvim situacijama dišem na usta. I malko razmišljam. Setim se priče jedne drage starije osobe koja često spomene smrad naroda u prevozu. Mislila sam da preteruje.
Now I'm a believer.

Razmišljam, pička vam materina. Nemate para za najjeftiniji sapun i šampon? Ne verujem. Vidim kako ste obučeni, kakvi su vam cvikeri za sunce i kako imate dnevne novine u rukama. Nemate toplu vodu? Ne verujem ni to. Popili ste jebenu kafu jutros. Bez toga ne može. Živite u najvećoj stambenoj oblasti prestonice, u smrdljivim podrumima Suterenske Kraljevine? I ja sam ponekad, višemesečno. I njuškala sam se ko ludak i provetravala odeću i terala ljude da me mirišu. I bacala odeću koja je podlegla pritisku. O, i tuširala se ladnom vodom. Više puta u karijeri. Ima i varijanta sa mokrim peškirom i varijanta sa alkoholom. Ako astronauti mogu, što ne bismo i mi?

Nisu čak ni zanemoćali, stari, bolesni.
Viđam i takve, i uglavnom ne smrde. Oni koji smrde, smrde drugačije.

Kakvi su vam mozgovi, ako tako održavate tela?

Ne znam. Kako onda da se ljutim na reklame sa ulošcima, praškovima, sredstvima za održavanje kuće?

Dajte sve nacrtano. Dajte legendu za uloške. Prašak je dobar, od njega naša odeća miriše.

Jel moguće da su bezimeni marketing wizovi u pravu? Da je opšti/prosečni nivo taj? Da smo mi malobrojni živeli pod staklenim zvonom, a da se većina kupa o Uštapu?
I oni su ljudi? I ovo je zemlja?

Srednji vek u Srbiji.

I tako je hučila i bučila i mračila... i onda je otišla po pivo.

Laku noć, deco. Odo da ribam kuću da miriše ko pravo proleće.

7 comments:

Anonymous said...

Bojim se da su wizovi in right.
Neću zaboraviti priču jednog prijatelja o leeeeeeeepo obučenim ženama. (Ne podnosi ih). Kaže, jebi ga, ispod tog izloga očekuješ i veš i sve po redu, ali te najviše od svega toga dočekuju upišane gaće.
Te ulošci, jesu okej!!!

I prašak.
I luftiranje.
Mozga.

organizam said...

Jebiga, a ja sam 'punkerka' i 'alternativna' a svaki dan se tusiram i perem kosu, menjam donji ves i carape?! Svaki dan stavim par kapi parfema ISKLJUCIVO na cistu kozzu...
eh... Ne verujem da pisem ovo...

anonimna said...

u opisanim situacijama (kao tvoja u busu)....mirno izvaditi dezodorans i početi sa prskanjem po smrdljivim putnicima! na njihovo pitanje sta to pobogu radis odlucno odgovoriti Da ste se vi okupali ovo ne bih radila!!!!

PROVERENO (vise puta) deluje - bar se pomere od tebe a i dezodorans neutralise...

organizam said...

Nisu te tukli?

Anonymous said...

E anonimna, a šta da radimo mi koji ne nosamo dezodorans?
Da bijemo? :)

Anonymous said...

onomad su moji roditelji otishli u hotel na zlatiboru .. i upoznali izvesni brachni par koji se odushevio shto ima tople vode u hotelu rechima; "lele, topla voda. shteta shto nije subota da se kupamo"

anonimna said...

zakasnela reakcija plavuse: Ne nisu me tukli, od soka sto je neko tako direktan ne mogu da reaguju! :)a i valjda misle da si luda jer oni sami sebi ne smrde....
nositi dezodorans obavezno ili pesaciti.....