Sunday, May 06, 2007

Pahulja

"Ništauživotučovjekanemožeusrećitiosimljubavi...ninjeg
oviromaniniputovanja...jakosamusamljen...kadbihvamreka
odabihdokrajaživotaželioostatiovdjeuovomegradukrajvasšto
bistemiodgovorili?"

475

"Okrenuo sam se Fazilu jer više nisam mogao gledati u lijepe oči njegove žene te ga pitao je li smislio rečenicu koju bih mogao staviti u svoj roman smešten u Karsu, ako ga jednog dana napišem. Šta bi htio poručiti mojim čitaocima?
"Ništa", odgovorio mi je odlučnim glasom.
Vidjevši da sam se razočarao, predomislio se. "Mislio sam nešto, ali ne znam, možda vam se neće svidjeti...", reče. "Ako napišete roman koji se događa u Karsu i ako u njega stavite i mene, vašim bih čitaocima htio poručiti da ne povjeruju ni u jednu riječ koja bude govorila o meni ili o nama koji ovdje živimo. Niko ko živi daleko od nas ne može nas razumjeti."
"Pa ionako niko ne bi vjerovao takvom romanu."
"A ne, povjerovali bi, sigurno bi povjerovali", zajapuri se Fazil. "Da bi sebe mogli smatrati pametnim, nadmoćnim i humanim, nas će pokušati doživjeti kao smiješne i simpatične; čak će sami sebe uvjeravati da nas razumiju i vole. Ali ako negdje stavite ove moje riječi, možda će ostaviti mjesta za sumnju."
Obećao sam to učiniti."

482

Orhan Pamuk
SNIJEG

1 comment:

etotako said...

Uh. Odlično!