Tuesday, May 22, 2007

Slavery, freedom

Posle drugog radnog dana, novi posao se čini ušminkanim, negostoljubivim, fake, glupavim, neukim, dominirajućim, blebetavim na sastancima, agresivnim u nerazumevanju, karicama na i ispod stola.
A usput svi preslatki.

Mislim se, jebite se svi.
Tri meseca ću sigurno da izdržim sa monalisa osmehom, a posle ću da vam kažem šta mislim o vama.

al možda je to zato što sam hormonalna
al možda je to što zato što je rano
al možda je to zato što je tako.

8 comments:

Anonymous said...

ma to tako valjda sto je pocetak, svi lepe haljetke...valjda...ma garant i oni psuju, jedu govna, cackaju nos, podriguju!!!
ga rant!
ako se ispostavi stavka broj tri, vredi razmisliti o pregrupisavanju, svega.

Emanuelle said...

hm... posle par poslova, shvatih da su svi foliranti, te se ili foliram i ja, ili ratujem...

Anonymous said...

Hej pa zar je odista baš tako crno?

organizam said...

@etotako i emanuelle, vala jasta! Nisam ni ja sisala vesla do juce. Nasla korisan protivotrov. Rad. @siboney, ne znam da li si primetio, ali zacetni kapitalizam je hevi... a blogovi sluze za mentalnu higijenu. Ako prvih par dana posla vise vremena provodis na poslu nego ikada, a setis se -8 sati ovog i onog, 8 zabave, 8 spavanja-, CRNO JE.

Anonymous said...

svaki pochetak je veseo ..prvih 30 godina je najteze.

Anonymous said...

Joj. Tek sad mi je jasno.

organizam said...

Ma, sve je u redu. Organizmi se trude da postignu homeostazu.

Anonymous said...

za trenutak sam pomislio da ce rechenica glasiti; 'Organizmi se trude da postignu orgazam'