Bolje rekao kolega

Posuđeno sa zalihe.blog.hr


Danas, kad čovjek pokušava odrediti kako je u rasponu od toga da je loše što se plaća smanjila, ali je dobro što nije silovan, mučen i zaklan, ili da li je dobro jer mu kuća nije raketirana, ali nije jer ne može platiti ijedan račun koji mu zbog nje mjesečno pristižu, osjeća se zbunjen i izgubljen. I odjednom otkriva da ne može reći kako je jer raspon onoga prema čemu se pokušava ocijeniti obuhvaća istovremeno sve što je uopće moguće da se dogodi pojedinom pripadniku ljudskog roda u cijeloj povijesti. Pokušavajući ocijeniti svoju sudbinu u usporedbi sa sudbinama bližnjih ili onim što ga je zamalo snašlo, ali je srećom izbjegnuto, svatko tko stvarno razmišlja može odgovoriti samo da ne zna odgovoriti.


Čak i banalne svakodnevne prosudbe postavljaju nepremostive teškoće. Sastali se u inozemstvu stručnjaci iste struke iz Londona, Zagreba i Beograda. Kako se sva trojica znaju već godinama, uskoro su se našli za šankom i počeli razgovarati o privatnim stvarima. "Stari moj, kako si?" Prva stvar koju su utvrdili, premda rade isti posao i jednako su uspješni, da Englez zarađuje mjesečno koliko cijela smjena istovrsnih stručnjaka u Zagrebu, a nakon toga da zagrebački stručnjak zarađuje kao cijela smjena njegovih kolega u Beogradu. "Kako možeš preživjeti sa deset maraka mjesečno?", pitali Beograđanina. "Izvrsno! Ne plaćam struju, telefon, plin, ni nikakve račune i sve mi ostaje za hranu." Nato se Zagrebčanin prisjeti da on, doduše, ima plaću od četristo maraka mjesečno, ali da čim je primi mora platiti oko petsto maraka mjesečnih računa. Englezu je prema njima dobro, ali drugoj dvojici? Kome od njih je bolje? Ili gore?

Nestali su kriteriji za prosudbu vremena, jer kad obuhvaćaju sve moguće, čovjek se više nema prema čemu odrediti. Nema više općeprihvaćenih, za sve važećih i na sve primjenjivih parametara. Možda je već i to pokazatelj da je sve zajedno loše?

Odnosi se na prošli post.

Čitajte blogove, ljudi.