Tuesday, October 02, 2007

Kako sam ispušila za ručak

Potpisala sam ugovor o radu.
na neko vreme. na jednu platu.
Ugovor o radu samo firmu štiti
al radnik od plate može pivo piti...

živeli!
kapitalizmi, socijalizmi,
tranzicije, imigracije
i sve ostale devijacije.

moja firma je daleko
nema jelo da se kupi
al imamo telefone!
naručili mućkalice,
pomfrite i makarone.

Došo čile, za sat dva,
pomfrit pono nije,
rekli mu nisu -

nije mu žao,
do njega nije,
dal se negde u kesi krije?

kurac. nema, ni na računu.
seko, ti izedi ćunu.

popi kafu, zapali cigar -
i smisli reklamu ko 'to, tigar!'
tu je šef da te čuje i shvati
a najradije bi te poslao gaće prati.

rabota u kojoj su ovake poetese
nesumnjivo fantastične


kraj.

Pouka - ćuti i nosi goulash sa sobom.

5 comments:

Emanuelle said...

Eto, a da si skuvala rizi bizi, ne bi bila gladna:)

organizam said...

e, da sam skuvala. danas sam nosila shpagete sa ajvarom. ljudi me gledaju kao da ne znam bas da kuvam... rizi bizi - a danas jedne mashina vesa, od 50tak koje cekaju na red.

Anonymous said...

Kus kus, je potpuno otkrovrenje :)
U toploj vodi i to onoj sistemskoj, moze da se spravi :)

Anonymous said...

Ja spakujem, i uvek zaboravim da ponesem. A onda kad spakujem zaboravim da izvadim, pa zna i da tukne, nakon dva tri dana.

Od tada, nosam samo knjige po torbi.

organizam said...

iju, sad si me podsetila - zaboravila sam posudicu!!!

Sutra, pekara na polasku u bjele dveri, pre busa, ako budem imala sitnog kesha...