Sunday, January 20, 2008

2 posta, labavo povezana vremenom

Šta će nama šoferima kuća-a-a
Šta će nama šoferima kuća-a
Šta-će-na-ma, šta-će-na-ma ku-ća
Kad je naša kuća putujuća!

Kako dočekaš NG, takva će ti biti. Prošlu sam dočekala ko dosadnu komšinicu, i tako mi je i uzvratila. U duhu te misli, bežanje iz begea je bila jedina želja. Spakovati (tople) prnje i otputovati. 8 slobodnih dana na prelazu iz stare u novu smo iskoristili za Veliku Balkansku Turu, koja se rimuje ovako:

31. 12. - buđenje u 4.30, pa kombijem Gea Tursa za Zagreb
Probala novi pasoš, radio je na ulasku u Hrvatsku.
u 11.30, brat u tamnoplavom bademantilu maše sa balkona u jednoj dragoj ulici.

Kako je dobro!
Vidjeti te opet!
Staviti ru-ke!
Na tvoja ra-me-na!

Sa istog tog balkona sam gledala zavejani parkić preko puta. Deda i unuk se grudvaju, s tim da unuk još ni ne hoda najbolje, a ni ruke baš ne kontroliše skroz. Sigurno ne ko prepredeni senior. Deda zavali malog grudvom i onda se smeje. A mali u frci. Pokušava da formira grudvu od sipavog snijega, lepe mu se one hendikepirane rukavice sa jednim prstom, a za to vreme deda ga neumoljivo označava belim tačkama po leđima i dupetu.
I bilo je smešno.

I tako je nekako došla NG, 2008.

Musha rain dum-a-do-dum-a-da, yeah-yeah
Whack for my daddy-o
Whack for my daddy-o
There's whiskey in the jar-o


Sledeća 3 dana su proklizala u hedonizmu, mesu, belgijskim pivima, hrvatskim pivima, japanskoj hrani (o, da), opominjanju zbog pušenja čim se probudim ('nije to ništa', na optužbe mog brata odgovora naša zajednička majka, 'ja sam se jednom umila sa cigarom u ustima')...

Briši, briši suze s licaaaaaaaaaaa...
Ja sam tvoja naslednicaaaaaaaaaaaaa...


...e, sad ide božićna priča. Priča o jednom desetogodišnjaku koji vrlo talentovano svira trubu i živi u Budimpešti. Naše gore gorki list. Shvatila sam da je izvanredan mladić još pre nego sam čula priču da se pre nekoliko godina za božićne poklone pismeno obratio "Dragom Isusu i Svetom Nikoli". Zna dečko ko je šef.
Taj isti dečko je za Badnje veče, tamo negde u decembru, počeo da se sprema. Obukao je jaknu, šal, čizme, stavio kapu i uzeo trubu. Njegova mama je videla da je nešto smislio, ali ga je pustila, radoznala da vidi šta će sledeće da se desi.
On je onda sišao u dvorište između zgrada.
I počeo da svira. I odsvirao je sve mađarske i hrvatske božićne pesme koje zna.
Možete li da zamislite malog plavog dečaka kako svira trubu za komšije, okružen Budimpeštom i zgradama u kojima žive neki ljudi koje ne poznaje? I kako svi izlaze napolje na balkone da ga slušaju?

Možete li da zamislite hladnu tišinu zimske večeri, uznemirenu njegovom idejom?

I aplauz koji je dobio posle koncerta?

A on je samo hteo da podeli ono što oseća.

Sama priča o tome je dovoljna da ugreje srce. Bar moje. Velika je čast poznavati tako velike ljude.

...u Zagrebu je bilo divno i jako mi je bilo teško da odem, kao i svaki put. Ali, mora se. Karte su kupljene, druženja ugovorena. Croatia Airlines nam je pružio bezbolan transfer do sledeće odrednice - Skopje.

U avionu nas kapetan obaveštava da je napolju minus 11. Čekamo da ispriča još jednom na engleskom jer smo sigurno pogrešno razumeli!?
Nema greške - Majnus ilevn.

Na aerodromu nas dočekuju Kosta i Saška, tovarimo se u kola, Kosta mi, sa mnogo saosećanja, gura cigaru u usta a portabl pikslu u ruku. Šta ti je, žena nije pušila dva sata!

Reko, najzad muškarac koji me razume. Hvala, Kosta.
Prvi put vidim i Sašku i Skopje. Divni su.

Kosta, veliki car & veliki domaćin nas je od 03. do 06. 08. varpovao kroz izabrane lokacije Skopja, i fizički i psihički.

Dobila sam spisak, jer nisam bila u stanju da nabrojim gde smo jeli i pili i zašto?
Bili smo u:

1. La kafe - Dj Pancho - Shureshotz Ent. - imate link na myspaceu

Hip hop veče. He, čak sam i znala starije hitove!!!

2. Furna vo Čair

Pekara u kojoj sam prvi put probala burek u kifli - SIMIT POGAČU. Po enterijeru i po preseku posetilaca koji su krenuli kući iz izlaska pa svratili da upiju alkohol liči na subotički "Spartak" ali 10 puta veći. A i burek je obogaćen bundicom.

3. Stara kuća - default macedonian dishes

Super restoran domaće hrane. Znate kako se u Makedoniji mezeti? Mmmmm...
Malo ajvara (lutenice i nečeg drugog), malo sira sa uljem i biljem, malo pohovanih paprika punjenih sirom, malo sarmica u zelju, malo suvog mesa i malo toplih iseckanih štapića od slanog testa za uz. Posle rolovana svinjetina, janjetina, teletina.

4. LI - best coffee

Sjajan kafić sa šankićem od oniksa. Lepe šolje za kafu i čaj. Pravo uživanje...

5. Sopotsko

Super pun kafić sa sjajnim enterijerom. I muzikom. I ekipom. I konobar, simpa.

6. Shenky's bar (sport pub)

Bend svira uživo rokachinu i zvuče bolje od originala jer su uživo. U Makedoniji su muzičari opasni.

7. Stop& Go

zašto mi je na spisku restoran na pumpi, Kosta? Ok, jeli smo picu, ali ipak...

8. Gallery 7 - Galerija čajdžinica

U staroj skopskoj kaldrmisanoj čaršiji. Sjajan čaj u malim staklenim vaznicama. Zidovi oslikani delima grupe slikara. Karirani stolnjaci i alternativna slikovnost.

9. Arka Hotel

Hit! Bazen sa toplom vodom u kafiću, na poslednjem spratu hotela, stakleni zidovi za panoramsko gledanje.

10. DM

Najbolje meso u univerzumu. I fetasti sir na pomfritu, na hlebu (nafore), na salati i u mesu.

11. Alo Alo

Pijemo toplu čokoladu i stondiramo posle mesa i sira. Lep enterijer, doduše.

12. Laika

Alternativno malo mesto, Dj dobro mulja pesme.

13. Klub na novinari - 2 X

Nije nam bilo dosta jedno veče, pa smo došli i drugo. Prilično prostran klub. Dobra atmosfera.

14. Custom pub

To je bilo na Badnji dan. Jedan od dražih doručaka u karijeri. 2 velika piva i sve se mrda i mrda se.

15. Nobu sushi bar

Slučajno! Hteli smo ribu, jer je obredno, obreli se tu jer je bilo mesta... Sašimiiiiiiiiiiiiiiiiiii, kakav badnji sašimi...........


I nisam osetila zimu. Ta 3 ladna dana su nas grejali ljudi.

Povratak, noćni autobus do Beograda.
Kondukter, 'Šta? Karte samo u jednom pravcu?'
'Na žalost', odgovaramo u glas.

I tako smo za drugi Božić stigli u prestonicu. Nisu radile radnje, bankomati, kartice, dragstori, trafike, semafori, kočnice, ni mi.

I sad se, teško, sporo i bolno privikavam na stvarnost.

All around me are familiar faces
Worn out places, worn out faces
Bright and early for their daily races
Going nowhere, going nowhere
And their tears are filling up their glasses
No expression, no expression
Hide my head I want to drown my sorrow
No tomorrow, no tomorrow
And I find it kind of funny
I find it kind of sad
The dreams in which I'm dying
Are the best I've ever had
I find it hard to tell you
'Cos I find it hard to take
When people run in circles
It's a very, very
Mad World



Ehm, evo ga treći post, osećam ga......... Idem da glasam sutra samo da skinem jednom govnaru sa bilborda osmeh sa lica. To zato što sam bila previše lenja da ga oružim nečim u boji u opravdanoj građanskoj& vandalskoj akciji.

3 comments:

etotako said...

Kad zatreba, uradim ctrl+p ovih petnaest stavki, i pravac Skopje!

organizam said...

U, a imas i (tvog po zanimanju) kolega Kostu, specijalistu za vodanje po hedonistickim hadzilucima. Ja nisam imala snage da opisujem sve, al bio je red istorije, pa red mezeta, red zabave... U sk ima i impresivan Beer shop i crkva sa oltarom u duborezu... duborezili su je 5 godina...

Anonymous said...

hello,
dal' se moze dobit e-mail od tog koste sto vodi po skopju?
cheers