Sunday, November 19, 2006

Restorani

I Ša oćeš, bre?

Prošli vikend smo bili u restoranu koji sam smatrala jednim od najboljih u bgu po odnosu hrana-usluga. Hrana je i dalje fantastična, a zapao nam je drkadžija od konobara sa akutnom amnezijom.
Malooo smo ga čekali, ko nepouzdan autobus na prigradskoj liniji, al je došao. Malooo je frktao, al je doneo rakije.
Onda smo odlučili šta ćemo da jedemo, al smo imali neka pitanja. Obično, kada konobara u tom mestu pitaš biti ili ne biti - "šnicle u sosu od šljiva" ili "šnicle pohovane u orasima", odgovor je opisivanje vrlina oba jela sa znalačkim duboko opažajnim mislima proisteklim iz iskrene želje da se udovolji gostu, koji će rado dolaziti i dalje i preporučivati mesto iz sveg srca svojim drugarima. Jok ovaj. Ko kad babu koja čuva ovce pitaš "kol'ko je sati?", pa dobiješ odgovor "a kolko ti treba?" (što je mudrost), tako je ovaj imao isto lakonski i- u čistom cajtgajstu- latentno agresivan odgovor, "otkud ja znam šta vi više volite?!".
Pa istripuj, mamicu ti tvoju.
Al neka, smeškamo se i dalje. Ovo je fino mesto.
A onda stiže poručena hrana.
Umesto porudžbine za 5 gladnih koja je glasila a)rolovana pileća džiga b)šnicle sas orasi c)d)e) 3 porcije mešanog roštilja, dobijamo
- rolovano pileće belo meso (pileći paketići, 3 kom)
- Šnicle sa šljivama
- Šnicle sa orasima
- pileće belo meso, štapiće, pohovane u susamu (5 kom) sa pirinčem
- jedan ražnjić

Pa jebo lud zbunjenog.
Al i dalje se smeškamo zbog finog mesta. I jedemo egzotične šnicle, koje nisu loše.
Pojeli i otišli. A videću kad ću sledeći put da idem tamo gde me neće. Jel se nešto izmenilo u ustavu, pa treba da animiramo konobare i da im zadržavamo pažnju?
Da te izmasiram, mili? Deluješ umorno... Samo lezi, izuj cipelice, pa kad budeš spreman... mi bismo rolovanu džigericu, jel znaš šta je to? evo, nacrtaću ti, nije mi teško...

II Samo za fine goste.

Restoran u kom sam bila pre toga je bio slučajan, najbliži poslu. Spolja rupa, iznutra fenseraj. Tamo su nas na ulazu, vesele (ispraćaj dinamične koleginice uz rakiju i pelin), sačekala 2 konobara obučena u preplave prsluke, pa su tek na treći put pitano "a jel možemo mi da popijemo piće? malo piće, nećemo da se zadržavamo...", udostojili nemuštog odgovora (ko stjuardese kad pokazuju emergency procedure) i stola najbližeg kujni. I nisu nas mnogo obilazili. Jedini interes za nas su pokazali kada smo pokušali da skinemo gusle sa zida, da malo oživimo atmosferu. To nam nisu dali.
Za kaznu su nas premestili od kujne i gusala u drugi deo. Ubrzo je došao bend u plavom, malo su nam pevali, pa su i oni otišli.

III Samo za fine dame.

Treći restoran u kom sam bila u poslednje vreme je poznat po puretini sa mlincima u plavom siru. U međuvremenu su stavili neki drugi sir mesto plavog. Mesto je u centru grada, al deluje napušteno. Samo neke žene, jedu neka čudna jela, a konobari izgledaju ko žigoloi. Prazne mi pikslu svaka 2 sekunda i osećam ko kod zubara. Nesavršeno trendseterski da slurpam neki specijalitet. Ne dovoljno dobro obučeno. Mesto ima francusko ime, al nema šmek. I to je to.

****

Ništa kao kafana. Proleće i Brankovina su nam spašavali gladna dupeta prošle nedelje, kada su dve senilne žičice u instalacijama našeg stana odlučile da se spoje i da pregore u strasti. Jeli smo pristojnu klopu, a konobari su se brinuli da li nam je dovoljno i jel hoćemo još, i pratili nas ko da smo im ostavili 500 evra a ne 50 dinara tipa.
I to je baš prijalo.

3 comments:

Anonymous said...

evo org, nek te tanja nagovori, da dodjes na rakiju :))
restorani...whooh, naći će se neki sa šljivama :)

et.

organizam said...

tesko zabe u void naterati. Sto bi rekao jedan iz drustva - necu da jedem snicle sa pekmezom!, sljive u bgu, kada svratite... a rakija, moze. I gusle, ako imate.

Anonymous said...

umm nemam pojma kako se zove restoran, ali u Siminoj ima crveni kriz a restoran je pored. Kelner ima dva zuba manjka ali zato cita misli za trojicu,teletina sa gljivama se ne mora niti rezati samo pustis noz na meso da o pljeskavici sa kajmakom ni ne preičam. Dodje mi da se preselim ;)