Tuesday, November 20, 2007

Mem Organizam visiting India

Kad: Od 02.11 do 19.11.2007., stalno četir i po sata pre vas

Gde: Jugozapadna Indija - države Maharaštra, Karnataka, Kerala i Goa

Prevozna sredstva
: Turkish airlines (preko Istanbula) do i od Mumbaia, (Air) Deccan do Bangalorea, Goe i Cochina, taxiji, autorikše, brodovi, čamci, noge (u patikama, papučama i bose)

Očekivanja: Svi kažu da će biti šok. Svi te plaše bolestima koje samo čekaju da te spopadnu, da ih poneseš kući kao nepoželjni personalizovani suvenir. 'Pij samo flaširanu vodu, zube peri samo flaširanom vodom! Ne diraj ništa! Ne jedi na ulici! Ne jedi ništa sveže, čak ni u restoranu! Ne jedi kravu, možda su ti servirali crknutu!'.
Neki su bili zgađeni smradom, prljavštinom, raspadanjem i ljudima koji seru na ulici.
A mi smo čekali da nas pokradu, ispipaju, izmaltretiraju i iskasape. I to je život...

Novi svet:

Izlazak sa aerodroma u Mumbaiu u 5 ujutru. Zora zagrejana na +30, gomila sveta i TAJ MIRIS. Jak, skoro guši, vlažan, 'kao miris velikog tepiha koji je bio nekad davno bio pokvašen pa nikad nije uspeo da se osuši'. Sladak miris raspadnutog. Linč bi voleo Mumbai, ako ga već ne voli.

Belci se rasipaju po taksijima, a sa njima i mi. Prvi radoznali pogledi po putevima velikog grada. Ljudi spavaju na ulicama. Tačnije, stotine ljudi spava na ulicama. Nema intime, nema privatnosti - sve se vidi. Velika tela, mala tela, ženska tela, stara i nova. Većina otkrivena. Nema skloništa - prostreš ponjavicu na trotoar (ako si srednji ulični sloj pa imaš ponjavicu), i legneš. Polovina 17 milionskog grada spava napolju. Neka od tela su već budna, svetla gore na na uličnim štandovima.

U hotelu čekamo da se soba sredi i ćaskamo sa Engleskinjom i Nemcem koji su krenuli u Gou, a Amerikanac nam predaje mapu Mumbaia. 'Serbia' se objašnjava sa 'zarez, East Europe'. Al i dalje ne verujte da su shvatili i dobili sliku. Mislim na Evropljane. Indijcima malo mašeš rukama, objasniš da baš nije ladno ko u Sibiru, spomeneš Tita, Gandija, Indiru Radić, Nehrua, Nasera i Jugoslaviju i sve kul. Bar onim starijima. Poznavanje bolivudskog panteona pomaže kod uličnih prodavaca. Shah Rukh Khanu bio rođendan i lansirao je novi film u kom pokazuje novi 6-pack, "Om Shanti Om" sa novom prepotentnom omladinkom/manekenkom Deepikom Padukone.


Kralj teretane i usput Bolivuda.

Ako ne vole Madhuri Dixit (koja se vratila posle sabathicala od 5 godina), vole Preety Zintu. Ili Kareenu Kapoor. Ili Rani Mukherjee. A mi, nesvrstane budaletine kakve jesmo, volimo ih sve. Amitabh Bachchan reklamira Parker pens i odeću. Shah Rukh sve, od slatkiša do Hyundaia, preko telefona i satelit risivera. I naravno, Pepsi.

Lepote Indije.

Vrtimo se oko Gate of India (kuda su Englezi napokon otišli),

usput vrtim priče iz Lonely Planeta. Bolivudski lovci na statiste-belce ordiniraju ovde. Uzmite me, vapim, oću da budem na setu ceo dan za bednu nadnicu, samo da vidim kako to izgleda... No such luck, nema nikog da vidi kako sam zainteresovana. Prekoputa Gate of India je luksuzni hotel Taj Mahal, kog je izgradio Parsi (Persijanac, Iranac) kojem su zabranili da uđe u hotel 'jer nije beo'.


Kad ti seru, ti hotel sagradi.

Vozimo se gradskim brodskim prevozom do Elephante islanda da vidimo Shivu sa 3 lica (Kreator, Unišititelj, ono između) iz 4 tog veka. To je bio prvi od dva uopšte hrama u koje smo ušli u Indiji.

Primenjena arheogija. Ovde se opasno kopalo.


Troglavi Bog lepotan uz jednoglavu prolaznicu.

Na Elephante ostve se nalaze hramovi isklesani u kamenu u pećinama, i gomila pasa i majmuna lutalica. Majmune smo upoznali tako što je jedan drugar prišao koleginici turistkinji i zarežao na nju, a ona je vrisnula i bacila kuvani kuruz koji je jela. Majmun ga je pokupio. Tako se to radi.


Domaćini.

U međuvremenu smo živeli u blizini Colaba ulice, koja je turistički univerzum Mumbaia. Mumbai je bivši Bombaj. E, to je pravo mesto za stereotipe. Belci, studenti i penzioneri, obučeni po turističkoj indijskoj modi. To se prodaje na tezgama i u indie shopovima po ostatku sveta. Krpasto, šareno. Tu žive napadni prosjaci. 6 godišnjakinja koja mi se okači na ruku, gleda me velikim okama (liče na oči njene vršnjakinje, moje domaće nećake) i kaže mi 'aj džast vant to baj sam rajs'). Njena majka je pre par minuta već izmaltretirala mog sapatnika na isti fazon i dao je pare. Ja sam kul dok me ona prati u stopu i cvili, samo malo vrištim i pokazujem na njega, 'aj don hev eni mani, he daz!'. I stvarno nemam. I žao mi je. Al to nije prava, već turistička sirotinja. I mala će i za par godina biti nemoguća. I nemojte misliti da serem. Ne možete pomoći na taj način. Dala sam dovoljno napojnica i dobrotvornih priloga u kutije, vrlo verovatno više nego gomila zapadnih turista. I ponovo, nemojte misliti da serem. Dutch treat i škrtost su omiljeni mode onih koji imaju. I jebale ih filozofije i knjige multimilionera govnara. Ko god ne daje, jadan je. A Evropljani jebu kevu kako su škrti... pre zapadni nego budale. Al to je samo moje mišljenje. Al ponašaju se stvarno, stvarno, jako loše kad su turisti. Jako jadno. Moje mišljenje, again.

Nalazimo savršen turistički bar, kafe Leopold. Pijemo sva domaća piva (Kingfisher, Cobra, London something), jedemo NEljutu hranu. Jer prva 3 dana smo shvatili da Indijci vole ljuto. Ali i moj sapatnik voli ljuto. Feferon, dva, tri... to voli. Ali njihovo ljuto za doručak, ručak i večeru je nešto novo. Bljuj vatro iz svih mojih otvora! Ok, Malai Kofta je ljuta, gasiću pirinčem sa povrćem. Ajaja, puerto rrriiikooo, pirinač je ljući od jela!

(Sad ide deo sa čestim poklonjenjima WC šolji, uz suze radosnice)

Btw, u Indiji su pušači prokleti. Samo u barovima i kod kuće. Imaju domaći Classic isti kao naš. Isti lettering. Toplo je i vlažno. Topiš se kao obična sveća.

I za kraj, prvo jutro u Mumbaiu, oko 6, pored nas su prošetale 3 svete krave, na sred ulice. Izgledale su vanzemaljski. A bile su obične krave u saobraćaju.

Disclaimer: Ma koliko da mrzim nastavke, morat ćemo tako. Do petka će biti gotovo.


Sledeći deo - Bengalore, melting pot silikonska dolina sa početnom Novom godinom - Diwalijem i skoro pa zakasnili na let, Goa.

No comments: