Jedan od onih dana koji su nedani.
Posle kojih, sa posla dotrčavaš najkraćom rutom kući, sa vrata stružeš odeću sa sebe i sipaš rakiju u grlo. A ni ne voliš rakiju.
I najradije bi legao i spavao do godišnjeg. Preveliki je pritisak nedešavanja. Tište te reči i pogrde koje bi sasuo vetru u nekoj vukojebini u vezi raznih stvari.
Gde da psujem naglas?
Iz sveg glasa?
Najviše što mogu je da večeras, dok budemo radili zadnju masonsku ložu ženskih dupeta, brojim u sebi. Jedan kurac!, dva govna!, tri jebite se svi!...
Ili u teretani, tamo mogu i duže konstrukcije.
Jedan aupičkumaterinugovnari jedni
Dva dabogda godišnje proveli bolesni
Tri dabogda uspešno skakali sa mostova
Četiri dabogda vam koncert polisa bio najbolji koncert u životu
Pet dabogda vatever.
To ti je to kad nanižeš bisernu niskicu lepih, ispunjenih dana. Onda svaki dan posle gubi sjaj.
2 comments:
ljubavi moja najmilija!
ne mogu dochekati more, nenenenenenenen.
ni ja exita!!! ni more!!! al iskulirala sam vezbe, da suncamo skembad po rivi. beli dens seksi kajnd of.
Post a Comment