Wednesday, October 28, 2009

Minimum napora za maksimalne rezultate

1.

Šetaš psa prema parku kroz vernike koji su običnog radnog dana u 11 ujutru napravili kilometarske kolone i opkolili malu crkvu na tvrđavi iz minimum 2 pravca. Kao uvod u priču, na putu prema njima, sitni preduzetnici su instalirali tezge sa svećama, crkvenim relikvijama i ušećerenim jabukama. Žene su umaramljene. Crno je kolor of d čojs. Pošto sam ja u ljubičastoj trenerci, a ker žut, prolazeći, razdvajamo red ko Mojsije Crveno more.

Pitanja:

Koji je to svetac okupio ove silne ljude u religioznoj opsadi tvrđave i šta tačno očekuju od posete istom? Kako bi reagovali da smo nas 2 zauzeli mesto u redu?

2.

Moja prijateljica piše seminarski rad na poslediplomskim studijama jednog državnog fakulteta. Katuje, prevodi i pejstuje. Meni je neverovatno da se dobijanje diplome svelo na minimum vremena i malo interneta, bez ijedne pročitane knjige.

Pitanja:

Šta svetac zadužen za obrazovanje misli o metodama široko u upotrebi u zemlji? Da li mu imponuje što je resavska škola je jača nego ikad? Šta uopšte znači ta diploma?
"Ja stvarno nikad nisam čula za tu Pandorinu kutiju..."

3.

Dobra sarajevska ćevapdžinica je izvela rokadu i od prekoputa se premešta na mesto restorana "Svetica", koji je životario par godina kao bleda senka kafane "Užička kremna". Naravno da nisu napisali kada počinju sa radom. Jednostavno obaveštenje, na a4 papiru bi uradilo posao. Rukom napisano. Dragi gosti, od tada, ćevapi!
I tako prolazim jedno veče, vidim ljude unutra i kucnem na staklo da se obavestim. Iznutra, žena sa kuhinjskom kapicom na glavi me odjebe jednim pokretom ruke.

Pitanja:

Zašto žena u Svetici nije učinila minimum napora i otvorila vrata, ljubazno me pozdravila i odgovorila na moje pitanje?

2 comments:

uncafediarte said...

zato sto je htela da ostane ljubazna.

organizam said...

tako malo je potrebno da bude razlike. al niko nece da pokusa. to je ideja. bog ce da nam pomogne, neko drugi ce da nam pomogne, mi sami nista ne mozemo... i zato smo u qrcu.