Sami nismo sposobni da vidimo lepotu, a samim tim ni da je zapamtimo. Brzo se navikavamo i prihvatamo oblike i boje zdravo za gotovo. A kada pogledamo slike koje je pažljiviji drugi napravio, vidimo da smo sve vreme bili okruženi lepim. Al ga nismo videli dok je bilo oko nas. Ili i nije bilo lepo, nego ga je gledanje kroz druge oči učinilo takvim.
Dve mačke hoće da se maze, krotko prilaze i udvorički se rastežu. Miris hrane je svuda oko nas. Treća mačka, mače, munjevito diže prednje šape i posle uspešne odbrane ostaje u nakrivljenom dvonožnom napetom obliku. I u tom slučajnom evolutivnom skoku u istanbulskom sokaku, ona je manje čovek, a više mačka od koleginica.
Podne je i pada kiša. Sedim iza Sultanovog mesta za vreme svečane ceremonije. Iznešen je zlatan presto optočen rubinima i smaragdima. Obezbeđenje budno nadgleda uzvišene goste dok se klanjaju zajedno sa pokvašenim granama palmi. Liče na polegle lale, puna ih je bašta. Gomila evropskih, američkih i azijskih turista u istim providnim kabanicama prolazi preko te slike uz šuškanje. Gaze lale u odurnim sportskim-čičak-sa dve trakice- sandalama ispod kojih su obuli čarape.
Pobite ih, sve, naređujem pogledom.
Sevaju jatagani. I beonjače.
Tiho, tiho...
Šaljem ekipicu Tajne policije da mi donese glavu izumitelja bezbožnih sandala.
4 comments:
"Pobite ih, sve, naređujem pogledom.
Sevaju jatagani. I beonjače.
Tiho, tiho..."
prelepo. bravo, O!
znacii, sestro, jedva cekam!
--
boze, koliko si ti divna!
jubim
Jesmo slepci
Trece oko sve vidi!
Post a Comment