Friday, May 04, 2007

Slepo lepo

Sami nismo sposobni da vidimo lepotu, a samim tim ni da je zapamtimo. Brzo se navikavamo i prihvatamo oblike i boje zdravo za gotovo. A kada pogledamo slike koje je pažljiviji drugi napravio, vidimo da smo sve vreme bili okruženi lepim. Al ga nismo videli dok je bilo oko nas. Ili i nije bilo lepo, nego ga je gledanje kroz druge oči učinilo takvim.

Dve mačke hoće da se maze, krotko prilaze i udvorički se rastežu. Miris hrane je svuda oko nas. Treća mačka, mače, munjevito diže prednje šape i posle uspešne odbrane ostaje u nakrivljenom dvonožnom napetom obliku. I u tom slučajnom evolutivnom skoku u istanbulskom sokaku, ona je manje čovek, a više mačka od koleginica.

Podne je i pada kiša. Sedim iza Sultanovog mesta za vreme svečane ceremonije. Iznešen je zlatan presto optočen rubinima i smaragdima. Obezbeđenje budno nadgleda uzvišene goste dok se klanjaju zajedno sa pokvašenim granama palmi. Liče na polegle lale, puna ih je bašta. Gomila evropskih, američkih i azijskih turista u istim providnim kabanicama prolazi preko te slike uz šuškanje. Gaze lale u odurnim sportskim-čičak-sa dve trakice- sandalama ispod kojih su obuli čarape.
Pobite ih, sve, naređujem pogledom.
Sevaju jatagani. I beonjače.
Tiho, tiho...

Šaljem ekipicu Tajne policije da mi donese glavu izumitelja bezbožnih sandala.

4 comments:

Anonymous said...

"Pobite ih, sve, naređujem pogledom.
Sevaju jatagani. I beonjače.
Tiho, tiho..."

prelepo. bravo, O!

Anonymous said...

znacii, sestro, jedva cekam!
--
boze, koliko si ti divna!
jubim

Anonymous said...

Jesmo slepci

organizam said...

Trece oko sve vidi!